Dana 30. studenog umro je pater Mijo Horvat, jedan od karizmatskih svećenika iz reda dominikanaca. Pokop će biti u subotu u 14 sati u Dubrovniku na groblju Danče (gdje je u samostanu proveo posljednje godine života). Pater Mijo, kako smo ga svi zvali, bio je svećenik u crkvi sv. Jeronima u Rijeci 25 godina.
Bavio se mladima i bio je jedan od prvih koji je organizirao iz Hrvatske odlaske na Taizé europske susrete mladih, pa i u sam Taizé. Bio je jako popularan među mladima i svi mladi su ga voljeli. Ti mladi (među kojima sam i ja) koji su ga poznavali i više nisu tako mladi (radi se o osobama s 25i više godina).
Svaki utorak u 20 sati pate Mijo je organizira susrete mladih u duhu Taizéa u samostanskoj kapelici u crkvi sv. Jeronima (u kapelici u kojoj se krstio Ivan pl. Zajc). Svi smo sudjelovali na tim susretima svaki utorak. Subotom je vodio vjeronauk za srednjoškolce. Vodio je večernje mise svaki dan. Nedjeljom je svirao i pjevao s nama na misi u 11.30 ujutro. Svirao je bas gitaru, el. gitaru, harmonij, a bio je i prvi koji je u crkvu uveo i bubnjeve!
U spomen na njega svi mladi grada Rijeke se pozivaju na Taizé molitvu za patera Mija koja će se održati ovaj utorak (6.12.2005.) u samostanskoj kapelici crkve sv. Jeronima u Rijeci. U istoj kapelici u kojoj nas je pater Mijo učio prvim Taizéovskim pjesmama.
Pokoj mu duši! Neka ti je laka zemlja.
Ostat ćeš nam zauvijek u sjećanju!
Posljednji pozdrav od tvojih ''patentiranih magaraca'' iz crkve sv. Jeronima iz Rijeke.
P.s. Pod Comments je otvorena knjiga žalosti.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
3 komentara:
Zauvijek ću se sjećati Tebe i svih susreta s tobom. Bez tebe svijet je prazniji. Sjećam se tvojeg osmjeha kad si nas ugledao ispred crkve prilikom čekanja na molitve.
Bio si svećenik kakav se rijetko nalazi. Družio si se s onima kojima je pomoć bila stvarno potrebna i koje su drugi ljudi odbacivali.
Posljednji pozdrav od Damira.
Mislim da ti ne trebam nista reci da bi znao.. jer uvijek si znao vise od drugih.
Kazu.. ako nas ni to ne razdvoji, onda nas nikad i nista nece razdvojiti..
Pa, hvala za sve.. hvala za uvijek spreman osmijeh,.. za ucenje gitare.., za savjete.. za divne ispovjedi koje su vise licile na prijateljske razgovore.. za sve uspomene.. naravno, i za nekad najboljeg prijatelja s kojim si me upoznao... cak i za to hvala!
Posljednji pozdrav od Marisele!
Dragi pater! Ja vas nisan dobro poznavala ali i onih par susreta s vama bilo je dovljono da mi se svidite i da vas kao brata zavolim. Nisam uvijek razumijela sve vaše postupke ali sam osjetila da ste iskreni i da volite mlade kojima ste se posvetili. Pomisao na vas mnogima će izmamiti osmjeh na lica a to znači da ste ispunili svoj poziv na zemlji... Jelena Rončević
Objavi komentar