Proba s mobitela

Saljem s moba

Medveđak - Kobiljak

Krenula ekipa od 14 članova Kamenjaka vlakom, u subotu, u 7.30 ujutro do stanice Drivenik. Kupili smo povratnu kartu do Liča (od tamo smo se vratili) koju je svatko platio 33.60 kn. Kad smo se iskrcali nakon jedno pola sata vožnje na stanici Drivenik, krenuli smo put Medveđaka (ili Medviđaka). Pošto je uspon prema vrhu po stijenama potrebno je za tamo imati dobre gojzerice (pogotovo ako je vlažno). Isto tako na Medviđak se ne bi trebalo penjati na proljeće ili ljeti, jer vrvi zmijama. Ostavili smo štapove prije pentranja po stijenama. Vrijeme je bilo maglovito, tako kad smo došli na vrh vidik je bio sužen na ostale članove ekipe. Tamo smo se malo odmorili, slikali i pojeli koji zalogaj. Na vrhu postoje čak tri pečata od kojih je jedan u stijeni, a ostala dva u limenoj kutiji.

Nakon silaska s Medviđaka vrativši se na glavnu šumsku cestu skrenuli smo starim putem prema Kobiljaku. Naime, postoji i noviji i kraći put (označen brojkom 5) , ali mi smo se ipak uputili već provjerenim. Padale su krupne kapi kiše iz magle, tako da je nas par čak izvuklo cerade za naprtnjače. Penjanje na Kobiljak je bilo vrlo sklisko. Ostavili smo štapove, a neki čak i naprtnjače na dnu stjenovitog dijela. Opet pentranje po stijenama, za koje treba izdvojiti oko 10-tak minuta. Magla nas je dočekala i na samom vrhu. Tamo su se pojedinci slikali i, naravno, udarali žigove u sve moguće dnevnike. Isto tako, nakon kraćeg odmora smo krenuli silazno do Liča kroz mokro lišće i veliku strminu. Dvojica (jedan od njih je Fehim) su išla provjeriti kuda ide staza 5 s vrha.

Oko 14 sati smo stigli u Lič i okupirali lokalni birc. Tamo smo se grijali uz pivice i čaj dobrih 3 sata kad smo krenuli na željezničku stanicu. Vlak je došao u 17.15. i nas dvanaestero (-2) smo se ukrcali. Na sljedećoj stanici u Driveniku su se pojavila dva "izgubljena" planinara. Rekli su da staza 5 ide ponovno na Medveđak.

Vratili smo se u Rijeku nakon otprilike četrdesetak minuta vožnje vlakom.

Ukratko, na Kamenjak i Kobiljak ne preporučam penjanje osobama koje nisu vične tome i nemaju dobre planinarske cipele. Isto tako nije baš niti za početnike (mogu čekati na dnu stijenja). Izbjegavati odlazak na te vrhove u proljeće i ljeti - zmije. Obično se tamo ide u prosincu.

Koncert u Prachaticama (Češka) 11. - 14. 5. 2006.

Prachatice - glavni trg

Krenuli smo iz Rijeke u 6 ujutro prema Njemačkoj. Sa mnom je išla i Maja, jer je u busu bilo mjesta. Prošli smo kroz Bavarsku. Gubili se oko Passau (na slici). Oko 17 sati smo došli u Prachatice, u Češku, gdje smo direktno iz busa uskočili na nastup. Ta prva večer je bila folklorna. Nastupalo je oko 5-6 zborova u ne baš velikoj dvorani. Koncert je prošao dobro unatoč napornom i neprospavanom putu. Nakon toga smo išli na smještaj u Dobru vodu (tako se zove mjesto). Smeštaj je bio u dječjoj školi u prirodi (nešto kao Stara Sušica) s retro socijalističkim štihom. Hrana ok, metalni kreveti na kat, zajednički wc-i bez papira (neki zaštopani) i tuš kabine bez vrata. Maja i ja smo bili smješteni s Markom i Majom iz zbora. Hrana se uzimala kao u menzi. Osjećao sam se kao u pučkoj kuhinji. Bili smo udaljeni od Prachatica cca. 9 km , pa smo na nastupe išli busom.

Drugi dan smo išli na izlet, nazovimo to planinarenjem (iako je bila šetnica), u Boemsku šumu (inače nacionalni park). Na vrhu je bio lijep vidikovac (na slici). Poslije smo se vratili na ručak u Dobru vodu. Kasnije smo išli u Prachatice na probu u gimnaziju koju je vodio 23-godišnji dirigent (inače student na Praškoj glazbenoj akademiji). Isprobavali smo "Missu Brevis" Zdeneka Lukaša, ''Tebe poem'' i ''Salve Regina" Dušana Prašelja. Prije probe smo imali oko sat vremena slobodno za razgledavanje starog grada, te isto tako i poslije. Popili smo jedno češko pivo u centru. Potom smo se vratili u pansion na večeru i spavanje.


Treći dan (subota) smo išli na izlet u prekrasan turistički gradić Česky Krumlov (na slici) sat vremena vožnje od Prachatica. Razgledali smo tamo dvorac dok su neki išli u razgledavanje gradića. Tamo smo se zadržali 2 sata. Vratili se u Dobru vodu na ručak i spremanje za koncert. Krenuli smo iz pansiona u 16 sati na probu u gimnaziju (već obučeni za koncert) . Prije probe smo imali pola sata za gubljenje vremena (čitaj: traženje piva). Proba je počela s Prašeljem nešto prije 17 h i potom je uletio Čeh s Misom Brevis.


Koncert je održan u crkvi Sv. Jakova (na slici) u 19 sati. Najprije je svaki zbor izveo svoj program. Mi smo otpjevali Mozarta "Lacrymosa" i "Laudate Dominum", Mascagni "Cavalleria Rusticana", Lisinski "Cum invocarem", Zajc "Ave Maria", Prašelj "Staroslavenska misa (Slava)".
Nakon toga je uslijedio zajednički nastup svih zborova s Lukaševom "Missom Brevis", "Tebe poem" i finale s Prašeljevom "Salve Regina" iz Trsatskog spomena. Zahvaljujući Maji postoji audiovizualna zabilješka! :-)

Nakon koncerta svi zborovi su išli s nama na večeru u Dobru vodu. Nakon zajedničkog druženja i pjevanja krenuli smo na spavanje.

Zadnji dan (nedjelja) smo nakon spremanja za odlazak krenuli najprije u Prachatice na misu u 9.30 koju smo pratili pjevanjem Mise Brevis, te na kraju otpjevali "Salve Regina". Potom smo usput do busa, čekajući druge da se vrate, Maja i ja skoknuli do dućana kupiti jednu "Becherovku" i još smo stigli na brzinu u pivnicu popiti svako 3 dcl pive!!!

Krenuli smo prema Rijeci kroz Austriju, usput se zaustavljajući na par stajališta na autoputu.

Zaključak: Izlet dobar, koncert ok, smještaj nikakav, hrana tako-tako, nepotreban puni pansion (ručak je gubljenje vremena).

1. svibnja - Maja i ja u Centralnoj Istri

Maja i ja prilikom razgledavanja glagoljskog polja Istarskog razvoda

Prvog svibnja Maja i ja smo odlučili napraviti kratak izlet po Centralnoj Istri. Krenuli smo autom iz Rijeke oko podne kroz tunel Učka (košta 27 kn u svakom smjeru) prema Roču, Humu. Usput prema Humu smo razgledali glagoljsko polje (konkretnije spomenik Istarskog razvoda - ne odnosi se na razvod braka nego na uređenje međa) Tražili mjesto u "Humskoj konobi", ali uzalud.

Nakon razgledavanja Huma krenuli smo u Kotle. Kotle su udaljene oko 2 km od Huma. U Kotlama smo htjeli jesti u restoranu ali su nam nudili samo njoke s šparogama umjesto s gulašom (nije bilo ni maneštre), pa smo odustali.

Vrijeme je bilo idealno. Dan prije je padala kiša i baš na prvi svibanj je sunce izašlo van te je priroda blistala.

Nakon Kotla smo išli u Buzet (bio sam tamo prvi put) - morate proći autom kroz centar popločen kamenim pločama da izađete iz Buzeta (loše za gume).

Krenuli put Motovuna, ali smo se usput zaustavili u obiteljskom restoranu ''Castellum'' negdje na nekoj sporednoj cesti. Jeli smo tamo ''Carski gulaš'' - njoki sa srnetinom (50 kn porcija). Porcija baš i nije obilna. Nakon toga smo nastavili put Motovuna, ali pošto je već bilo kasno odlučili smo da ćemo Motovun razgledati neki drugi put.

Nastavili smo put glavnom cestom (umjesto da skrenemo prema Motovunu, pa kraticom do Buzeta), ne znajući da idemo krivim putem, tako da smo napravili cijeli krug, preko Višnjana (na cesti su bila neka skretanja na sporedne puteve zbog radova) do Pazina. Tamo smo uočili na znak da je zatvorena cesta prema Labinu zbog radova. Naime, mislili smo se vratiti preko Labina. Sad smo bili osuđeni opet se vraćati preko tunela Učka. Napravili smo taj dan cca. 200 km, ali sve u svemu jako lijep izlet. Ponovilo se!

23. Međunarodni riječki karneval 2006.

Dana 26.2.2006. bila je velika 23. međunarodna karnevalska povorka u Rijeci u kojoj je sudjelovalo oko 8 000 maski iz zemlje i inozemstva. Po ugodnom vremenu (što je rijetkost za vrijeme trajanja povorke) prodefiliralo je 110 grupa. Povorka je počela u podne i trajala je do predvečer kada se zabava preselila u šator na rivi i u riječke klubove, kafće i ulice. Na kraju povorke je na rivi (na moru točnije) zapaljen pust (prije toga dobro poliven s 5 litara benzina - nepotrebno). U šatoru na Rivi je pjevala Maja Šuput, a na Korzu Colonia. Večer prije je na Korzu bio već tradicionalni Carnival Party kojeg organiziraju KG ''Marabunti'' - Campeto koji je trajao do 2 ujutro. Tjedan dana prije je bila Međunarodna dječja povorka (jubilarna deseta).

Službeno je završen karneval u srijedu 1. ožujka u 20 sati spuštanjem karnevalske zastave na ispred Doma na Pehlinu.

Snimku, popis grupa i ostale događaje vezane u riječki karneval možete pogledati na www.ri-karneval.com.hr

Maškare u Kraljevici 21.1.2006.

Eto, nakon dva leta pauze opet su počeli maškarani tanci va domu kulture va Kraljevice .
Bili smo Maja i ja, obučeni kao mag i vještica. Svirali su Gustafi (fešta zajamčena) i bilo je dobro popunjeno (mislili smo da neće biti toliko ljudi zbog dvogodišnje pauze).

Za maškare je ulaz besplatan, a nemaskirani plaćaju 20 kuna.

Milano, Taizé susret od 28.12. - 1.1.2006.

Dana 28.12.2005. krenuo sam u Milano na Europski susret mladih pod nazivom ''Hodočašće povjerenja na zemlji'' koji organiziraju braća iz Taizéa.
Sa mnom su išli Maja, Dino i Andrija. U busu je od poznatih još bio i Miroslav, s jedanaestogodišnjom kćerkicom Laurom, koji je bio naš duhovni vođa. Trebao je još ići i Mladen, ali zbog iznenadnih okolnosti na poslu morao je odustati u zadnji tren. Pošto je Mladen trebao biti voditelj puta, zamijenio ga je u toj funkciji Andrija.
U Milano smo stigli dosta rano i brzo smo se uspjeli smjestiti. Naš smještaj je bio u porodici Zilioli u mjestu Opera (milansko predgrađe). Dobili smo svoj apartman! Skupa smo bili nas četvero (Maja, Dino, Andrija i ja). Obitelj Zilioli nas je lijepo ugostila i pogostila.
Na molitve na Fieri (velesajam) smo išli uglavnom navečer, poslije podjele večere na istoimenom mjestu koja je bila dosta dobra za te novce (45 eura za hranu i gradski prijevoz tijekom susreta).
Što se tiče razgledavanja Milana vidjeli smo, koliko se zasad mogu prisjetiti, Duomo (najveću gotičku katedralu na svijetu i treća crkva po veličini na svijetu), galeriju Vittorio Emanuelle II, kaštel Sforzesco i park Sempione, pinakoteku Brera, crkvu Sv. Ambrozija... te smo šetali poznatim uličicama poput Monte Napoleone i Manzoni (tamo se nalaze najpoznatiji svjetski modni butici). Vidjeli smo i La Scalu izvana, u blizini nje smo bili na kavi u kavani ''Verdi'' (s desne strane La Scale malo dalje u ulici) koja je napola antikvarijat (možete tamo naći novine ''Corriere della serra'' po cijeni od 50 eura iz 1940. godine). Tamo su s nama bili i moj dugogodišnji prijatelj iz Njemačke Tobias s djevojkom Bernardetom iz Poljske.
Za Silvestrovo smo bili u susjednom mjestu i dočekali Novu godinu u zajedničkoj molitvi i slavlju iza pola noći u dvorani do crkve.
Na samu Novu godinu imali smo ručak s obitelji, te nakon ručka su nas odbacili autom do naših autobusa.


Krenuli smo iz Milana u 17.15 sati, a u Rijeku smo došli oko 2.1.2006. oko 1 ujutro.

Regionalni susret je bio održan 31.12. u 15 sati.

Slijedeći Europski susret mladih bit će održan u Zagrebu od 28.12.2006. - 1.1.2007.

Više informacija o Taizéu na www.taize.fr.

Službene slike sa susreta možete naći ovdje.