Medveđak - Kobiljak

Krenula ekipa od 14 članova Kamenjaka vlakom, u subotu, u 7.30 ujutro do stanice Drivenik. Kupili smo povratnu kartu do Liča (od tamo smo se vratili) koju je svatko platio 33.60 kn. Kad smo se iskrcali nakon jedno pola sata vožnje na stanici Drivenik, krenuli smo put Medveđaka (ili Medviđaka). Pošto je uspon prema vrhu po stijenama potrebno je za tamo imati dobre gojzerice (pogotovo ako je vlažno). Isto tako na Medviđak se ne bi trebalo penjati na proljeće ili ljeti, jer vrvi zmijama. Ostavili smo štapove prije pentranja po stijenama. Vrijeme je bilo maglovito, tako kad smo došli na vrh vidik je bio sužen na ostale članove ekipe. Tamo smo se malo odmorili, slikali i pojeli koji zalogaj. Na vrhu postoje čak tri pečata od kojih je jedan u stijeni, a ostala dva u limenoj kutiji.

Nakon silaska s Medviđaka vrativši se na glavnu šumsku cestu skrenuli smo starim putem prema Kobiljaku. Naime, postoji i noviji i kraći put (označen brojkom 5) , ali mi smo se ipak uputili već provjerenim. Padale su krupne kapi kiše iz magle, tako da je nas par čak izvuklo cerade za naprtnjače. Penjanje na Kobiljak je bilo vrlo sklisko. Ostavili smo štapove, a neki čak i naprtnjače na dnu stjenovitog dijela. Opet pentranje po stijenama, za koje treba izdvojiti oko 10-tak minuta. Magla nas je dočekala i na samom vrhu. Tamo su se pojedinci slikali i, naravno, udarali žigove u sve moguće dnevnike. Isto tako, nakon kraćeg odmora smo krenuli silazno do Liča kroz mokro lišće i veliku strminu. Dvojica (jedan od njih je Fehim) su išla provjeriti kuda ide staza 5 s vrha.

Oko 14 sati smo stigli u Lič i okupirali lokalni birc. Tamo smo se grijali uz pivice i čaj dobrih 3 sata kad smo krenuli na željezničku stanicu. Vlak je došao u 17.15. i nas dvanaestero (-2) smo se ukrcali. Na sljedećoj stanici u Driveniku su se pojavila dva "izgubljena" planinara. Rekli su da staza 5 ide ponovno na Medveđak.

Vratili smo se u Rijeku nakon otprilike četrdesetak minuta vožnje vlakom.

Ukratko, na Kamenjak i Kobiljak ne preporučam penjanje osobama koje nisu vične tome i nemaju dobre planinarske cipele. Isto tako nije baš niti za početnike (mogu čekati na dnu stijenja). Izbjegavati odlazak na te vrhove u proljeće i ljeti - zmije. Obično se tamo ide u prosincu.